Cardboard Boxer (2016)

Jedne opasne noći u Los Angelesu, jedan beskućnik pita drugoga je li ova bačva uz koju se grije stvarna ili samo nešto iz filma. Ovaj trenutak jasno pokazuje kako ova nezavisna drama ocrtava neromantičnu sliku beskućnika, prikazujućih ih ne kao predmete žaljenja niti plemenite odbačenike, već kao najobičnije stanovnike koji posjeduju jednu fatalnu manu – ovisnost, mentalne probleme, ili nešto slično – a koji iz razumljivih razloga najčešće prijete jedni drugima i međusobno se tjeraju. U jednoj jedinoj predivnoj sceni, Willie spusti pogled kada pored njega prolaze dvije lijepe djevojke, kako ne bi bio optužen da bulji u njih i stoga upao u nevolje.

Thomas Haden Chruch, koji je i jedan od producenata, uistinu prizemljuje ovaj film i možda ga čak i spašava na trenutke, kada redatelj i scenarist Knate Lee odluči iskazati svoje fabulističke tendencije. Willie, koji je u svojim pedesetima, ima veoma slabu pozadinsku priču – znamo da mu je otac umro kada je on još bio mlad, te da zna čitati ali ne pisana slova. Ipak, Church, je oduvijek bio fascinantan glumac, a njegova glumačka sposobnost uistinu odlično dočarava Willie i njegovu specifičnu karakternu kombinaciju. On je pomalo blesav, no ne i totalno glup, te pun duše unatoč svojim nedaćama koje su ga snašle u životu. On svoje dane provodi kopajući po smeću, tražeći hranu, te pokušavajući ostati na sigurnom tokom noći u velikoj kartonskoj kutiji. Osim toga, ponekad se popne na lokalni krov kako bi uživao u pogledu na grad koji se s njega pruža.

No, kada jednoga dana Willie u smeću pronađe izgoreni dnevnik djevojčice čija je majka umrla, on ujedno pronađe i samog sebe. Možda je njena majka umrla u požaru? Tko zna. Kako god da bilo, Willie se pronađe u ovoj djevojčici koja je odlučila nastaviti živjeti bez obzira na nepravdu koju joj je život donio. Osim toga, Willie pronađe dodatnu utjehu u svom novom prijatelju s kojim se dopisuje, Pinkyju, ranom veteranu koji je ostao bez udova, te „starim prijateljem“ J.J.-om koji Willieju plati 50 dolara da se tuče protiv ostalih beskućnika koji nemaju što za izgubiti u životu.

Sa odličnim osvjetljenjem, efektivnom glazbenom podlogom i bogatstvom odličnih nastupa, ovaj film je uistinu pravo malo blago, posebice kada uzmemo u obzir da je ovo prvi pravi solo projekt redatelja i scenarista Leeja. Iako nema mnogo momentuma, što je možda i namjerno napravljeno kako bi reflektiralo život beskućnika sa ulice, film je svejedno pun emotivnih trenutaka koji će vas uistinu duboko pogoditi, te vam na jasan način dati do znanja koliko neke stvari u životu zapravo treba cijeniti.