Man on Fire (2004)

„Man on Fire“ želi biti nešto više od obične otmičarske drame ili običnog osvetničkog trilera, a smatramo da mu je u tome i uspjelo. Ima taman dovoljnu količinu težine i dubine kako bi gledatelje uvjerio da je nešto bolje. Iako u stvarnosti možda i nije, barem nam je ponudio veoma dobru iluziju  da jest.

Scenarij, adaptiran od strane Briana Helgelanda po romanu A.J. Quinella, uzima si mnogo vremena kako bi razvio odnos između Creasyja i Pite. Film traje 52 minute prije nego ona napokon bude oteta, a do tada su njih dvoje najbolji prijatelji. Iako dijelom osjećamo kao da je film uistinu htio razviti konkretan odnos između njih dvoje, ipak nam je jasno da je to samo dio zapleta. Jednom kada ju otmu, znamo da će ju ići spasiti, bez obzira na to jesu li oni najbolji prijatelji ili ne. Ipak, odlični nastupi od strane Washingtona i Fanning, pokušavaju nas cijelo vrijeme uvjeriti kako smo u krivu.

Nakon „Kill Bil vol. 2“ i „The Punishera“, ovo je treći film u razmaku od dva tjedna u kojem netko traga za nekime i putem ubija ljude koji su počinili zlodjela. „Man on Fire“ nema stil ili crni humor koji posjeduje „Kill Bill“, no nije niti toliko blijed kao „The Punisher“. U njemu je kao činjenica postavljeno da je Creasy jedini koji može izvesti osvetu nad otmičarima. Policija se ne spominje niti u jednom trenutku – što na želi dati do znanje da je Mexico mjesto bez zakona, puno korumpiranih policajaca i socijalne anarhije.

Najslabija točka filma je redatelj Tony Scott, brat poznatijeg Ridleya, koji nije toliko talentiran kao njegov brat. On je poznat po velikim, bombastičnim filmovima poput „Top Guna“ i „Enemy of the State“. Iako nas do sada nije smetao njegov nemiran stil snimanja, u ovom filmu je uistinu malo pretjerao sa brzim rezovima, konstantnim drmanjem kamere i uvrnutim zumiranjem. Neko vrijeme takav stil je fora, no jako brzo postane iritantan. Unatoč tome, film je veoma dobar akcijski triler, kojeg apsolutno vrijedi pogledati.