A Family Man (2016)

Gerard Butler glumi lika koji je pomalo idiot u redateljskom debiju Marka Williamsa, “Headhunter’s Calling”, a onda njegov sin oboli od raka, te bi njegov otac napokon trebao shvatiti da je kreten, iskupiti se, a publika početi navijati za njega i oprostiti mu što se tako ponašao. Ukoliko u ovaj film uđete spremni na ovakvu priču i držite se unutar njenih zidova, biti ćete zadovoljni. No, odlučite li pogledati malo preko granice, ovaj film raspast će se poput kule od karata, a sve što će vam preostati jest glavni lik za kojeg ćete do kraja filma misliti da je nevjerojatni kreten.

Butler glumi lovca na zaposlenike Danea Jensena, koji ima talenta za ovaj posao, te se svim silama pokušava probiti na neku bolju poziciju u svojoj agenciji kako bi se mogao natjecati sa svojom kolegicom Lynn (Alison Brie), nakon što njegov šef objavi kako namjerava otići u mirovinu i prepustiti agenciju nekome drugome. Opsjednut svojim poslom, Dane ignorira svoju ženu Elise (Gretchen Mol), osim kada on s njom želi voditi ljubav, dok svom sinu Ryanu (Max Jenkins) stalno govori kako treba malo smršaviti. No, kada sazna da Ryan boluje od raka, njegov život potpuno se sruši. On sada mora naučiti kako balansirati svoj privatni i profesionalni život, te što je uistinu ono najvažnije.

Pošto film do svoje sredine jednostavno ne uspijeva uvući gledatelja u njegovu priču i dramu, druga polovina njegovog trajanja prilično je zamorna. Unatoč tome, a možda baš i zbog toga, promjena tona koja je tako dramatična uistinu odgovara onome što bismo vidjeli u stvarnosti. Pošto ovaj film nema potrebu biti nabrijan u svojem početku, njemu je dozvoljeno prikazivati i najmanju sitnicu koja se odvija na radnom mjestu – jer to je upravo ono što i mi svi radimo svaki dan, niti mi ne možemo predvidjeti tragediju i ne iščekujemo loše vijesti svaki trenutak svog života, već samo radimo i živimo. Taj aspekt filma svakako funkcionira, no možda naposlijetku odlazi previše u jednom smjeru, doimajući se poput neke parodije-komedije, koja je samosvjesna i sklona humoru.

Možda je upravo o tome i riječ, no “Headhunter’s Calling” nije niti blizu toliko “cool” koliko misli da jest u svojem uvodnom dijelu, a iako je dijalog među likovima veoma brz, prilično je loše sklepan i izveden, te se ne doima nimalo autentičnim. U konačnici, ideja ovog filma prilično je dobra, no njegova egzekucija i “meso” koje ga je trebalo upotpuniti jednostavno nije na dovoljno visokoj razini. Ipak, neki suviše zaposleni ljudi mogli bi iz njega izvući vrijednu pouku, stoga ne bi škodilo da ga pogledaju.