2:22 (2017)

Bilo da vjerujete u sudbinu ili puku slučajnost, ovaj dramatični triler Australca Paula Curriea, jedan je od čak tri filmova ove godine koji se poigravaju sa idejom ponavljanja povijesti, koju je prije mnogo godina obradio i poznati film “Groundhog’s Day”, te nedavno veliki sci-fi hit “Edge of Tomorrow.” Vrijeme iz naslova filma je trenutak kada sve polazi po zlu za kontrolora leta Dylana, kojeg glumi nizozemski glumac Michiel Huisman iz serije “Game of Thrones.” Napisan od strane Todda Steina i Nathana Parkera, scenarij je nekoć bio veoma privlačan velikim studijima, prije nego ga je preuzeo Currie, što nije nimalo začuđujuće jer je veoma lako vidjeti ovaj film kako dobro funkcionira sa velikim budžetom.

Huisman je bez pogovora veoma zgodan glumac, iako mu nedostaje nekoliko bodova na polju karizme i šarma, no svakako je dovoljno dobar da gledatelje drži zainteresiranima za Dylanovo putovanje, te bez problema nosi čitav film na svojim leđima. Nadalje, Palmer se ponovno dokazala kao glumica koja ima mnogo više smisla za dramu nego što joj je to često dozvoljeno – možda je to jedna od loših strana kada si tako zgodna žena? Osim ovo dvoje, ostatak glumačke ekipe prilično je stereotipan i prosječan, što je vjerojatno podjednaka krivnja sporednih glumaca i scenarista.

Iako je bio jedan od producenata u Oscarom nagrađenoj ratnoj drami Mela Gibsona, “Hacksaw Ridge”, Currie je ovoga puta dokazao cijelom svijetu da zna kako biti i vrhunski redatelj, barem što se tiče kreiranja jednog veoma uglađenog filma sa solidnim produkcijskim vrijednostima i efektivnim korištenjem relativno skromnog budžeta. Dio kvalitete ovog filma bez sumnje leži i u odabranim lokacijama, koje uključuju mnogo predivnih scena unutar Grand Central Stationa u New Yorku.

“2:22” možda nije najbolji primjer trilerskog žanra, no svejedno je film koji će se dopasti onima koji su uživali u luckastom filmu Bradleya Coopera, “Limitless” i njegovim sci-fi konceptima, pa čak i onima kojima se dopao “Lucy”, redatelja Luca Bessona. Osim toga, on je nemjerivo bolji od nevjerojatno sličnog filma sa Nicholasom Cageom iz 2009.g, “Knowing”. U konačnici, ukoliko ste ljubitelj nešto blažih trilera, a posebice ako vam je interesantan glavni znanstveno-fantastični koncept ovog filma, ovaj film bit će vam prava poslastica.