Mama (2013)

Ovaj film u produkciji Guillerma del Toroa, koji voli mladim redateljima pomoći da kreiraju staroškolske žanrovske filmove, ima veoma jedostavnu priču koja nikoga neće oboriti s nogu, no pažnja prema detaljima, nekoliko scena efektivne tišine, i iskrenost kojom zrači ovaj film ipak ga uspijevaju pretvoriti u nešto veće i bolje. To ne znači da ovaj film nema svojih nedostataka, no zbroj njegovih dijelova čini ga mnogo boljim nego njegovi pojedini aspekti.

Redatelj Muschietti uspijeva dobiti prilično solidne nastupe od svojih glumaca, a posebice od Jessice Chastain koja glumi Annabel, s kojom je teško ne poistovjetiti se. Sami dizajn „Mame“, čudovišta ovog filma, je užasan, ali u najboljem mogućem smislu. Također valja istaknuti i zvučne efekte, koji sadrže neke od najužasavajućih, najgroznijih zavijanja koje smo ikada čuli u horor filmu.

Nažalost, sam scenarij ima prilično mnogo mušica, a problemi se najviše osjete u trećem činu, koji daje dojam da se mnogo toga izrezalo u post-produkciji. Dva najinteresantija lika u filmu potupno nestaju, Anabelle postaje lik s kojim se sve teže poistovjetiti, a čudovište, koje je do tada prikazano prilično klasno i suptilno, sada hoda posvuda i svakim trenutkom narušava svoj zastrašujući učinak. Dio zbunjenosti možda proizlazi iz činjenice da je „Mama“ nekoć bila samo kratki 3-minutni video na internetu, od kojeg je sada napravljen dugometražni film u trajanju od 99 minuta.

No, unatoč tome, ovaj film sadrži mnogo komponenti koje će voljeti svaki obožavatelj horor filmova, te ima dovoljnu količinu straha i uzbuđenja za sve one koji to i nisu. Teško je naći moderni horor film koji nije „found-footage“, nastavak ili remake nekog starog filma, a kamoli da je još i dobar. No, ovaj film ima upravo sve te kvalitete, stoga ga toplo preporučujemo.