Kick-Ass 2 (2013)

Je li nastavak popularnog filma „Kick-Ass“ upsio, poput njegovog prethodnika, izbalansirati pravu količinu šoka i topline? Tri godine prošle su od prvog dijela – svi glumci su se vratili za nastavak, redatelj je nov, ali duh originala i dalje je sveprisutan i u ovom filmu.

Također je i dalje veoma smiješan. Moretz je možda malo viša, no i dalje je veoma sposobna smisliti mnoštvo eufemizama za genitalije likova s kojima se tuče. No, Mintz-Plasseovo putovanje do superzlikavca uz pomoć svog vjernog tjelohranitelja (Jogn Leguizamo) je dio filma koji donosi najviše smijeha. Prvi dio filma veoma je snažan, dok se razvijaju tri glavne priče. Dave nauči mnogo toga o odgovornosti i ljudima oko sebe, Mindy ima priliku iskusiti srednju školu, a Chris sastavlja ekipu totalnih luđaka.

Ono što je još ključno za ovaj serijal jest njegovo odmjeravanje nemogućeg i mogućeg. Kada je prvi film pokazao finale sa jet-packom, on je to smio izvesti zato što su tamo bili likovi koji su nas podsjećali koliko je nemoguće biti superjunak u stvarnom svijetu. U trenucima kada ovaj film ponavlja takve scene, poput one kada Javier kaže Chrisu kako je članovima svoje ekipe dao veoma rasistična imena, to je uistinu veoa smiješno. Takvi trenuci prizemljuju film, kao i Carrey u ulozi Colonela, koji ovdje nije da nasmije gledatelje, nego da film uzdigne u svijet odraslih, gdje nasilje ima posljedice.

Problemi dolaze iz činjenice da su kreatori željeli pojačati sve ono što smo vidjeli u prvom nastavku, a balansiranje toga postalo je klackalica. Emocije su mnogo jače, sa snažnijim temama odgovornosti i neovisnosti. Kako bi to pokušali staviti u ravnozežu, scene poput one sa jetpackom sve su luđe i luđe, što ponekad zna naštetiti karakterizaciji likova i našim poistovjećivanjem sa njima. No, unatoč tome, film pruža velike količine smijeha, nastupi su i dalje dobri, te iako možda i nije dobar kao prvi dio, zasigurno ga vrijedi pogledati.