Viva (2015)

“Najljepši ološ na svijetu” – rečenica je kojom Angel (Jorge Perugorria), stari boksač, opisuje Havanu u ovoj trijumfnoj drami Paddyja Breathnacha, a filmska ekipa uistinu se potrudila da ispuni ovaj njegov opis tog mjesta. Kamera Cathala Wattera uspijeva pronaći ravnotežu u svakom oguljenom zidu i ruševnoj cesti. Hector Medina, simpatičan u ulozi frizera i budućeg transvestita Jesusa, nije mogao poželjeti bolje mjesto radnje. Veoma malo filmova posljednjih godina pokazalo se ovoliko zanosnima.

Kratkak uvod u priču sugerira na neke prilično loše odluke našeg protagonista. Jesus loše zarađuje kao frizer za transvestite u lokalnom klubu. Očajan za novcem i svjetlima refletkora, on odluči otići na audicijiu za nastup u klubu u kojem radi, no ubrzo shvati da to nije nimalo lako. Iako je priča mogla biti jeftina i puna klišeja, Mark O’Halloran pobrinuo se za to da ona ipak sadrži mnoštvo sitnih detalja.

Sama srž filma odnos je između Jesusa i njegovog oca, Angela. Stariji čovjek, koji je nedavno pušten iz zatvora, pojavi se u klubu i zabrani svom sinu da nastavi nastupati. Njegova mnogo fleksibilnija majka pak želi da on nastavi slijediti svoje snove. Priča definitivno ima poneke elemente “Billyja Elliota”, posebice sa fanastičnom Garciom koja ovdje tumači sličnu ulogu kao Julie Walters. No, za razliku od Billyja, Jesus je odrasli čovjek koji se želi dokazati. Kako njegov otac postaje sve bolesniji, on polako počne preuzimati njegovu ulogu glave obitelji. On je drag i dobar, možda čak i previše suosjećajan, a naizgled nema nikakve želje da sebi osigura neku romantičnu vezu.

Većina gledatelja veoma će simpatizirati sa Jesusom i željet će da se nauči izboriti za sebe. Naravno, upravo to je element na koji je ovaj film i ciljao, te otkud proizlazi njegova napetost i pogon za cijelu priču. “Viva” nije toliko priča o tome kako dječak upoznaje dječaka, već o tome kako dječak upoznaje samoga sebe. Dvije glavne priče – ona o odnosu Jesusa i njegovog oca, te ona o Jesusovim snovima – nemaju neka velika iznenađenja, no Breathnach, redatelj voljenog filma “I Went Down”, potvrdio je da zna kako pravilno graditi atmosferu u filmu, sve do samog finala koje je izuzetno dobro odrađeno. Film je također i prva irska produkcija koja je nominirana za Oskara u kategoriji stranih filmova, a slobodno možemo reći da je svoju nominaciju uistinu i opravdao. Ukoliko volite karakterne drame, ovo će za vas biti prava poslastica.