The Grand Budapest Hotel (2014)

Wes Anderson poznat je po filmovima koji, iako su smješteni u moderno doba, zrače bezvremenskom atmosferom. Dialog je možda moderan, no setovi i kompozicije uvijek sugeriraju neko prošlo vrijeme, koje možda nikada nije niti postojalo. Taj osjećaj možda je i najjači u njegovom najnovijem flimu, „The Grand Budapest Hotel“, koji se odvija 1930-ih u fiktivnoj republici Zubrowki, kojoj prijeti opasnost ne od Nacista, već od Zig Zag divizije.

Fiennes je odličan u ulozi Gustava, delikatnog čovjeka koji sve zove „dragi“, i po riječima Zeroa, jedan je od najnaparfemiranijih ljudi koje je ikad upoznao. Gustavove starinske manire su njegova vodilja, čak i onda kada se svijet oko njega počinje mijenjati. Njegova biseksualnost, koja je aludirana, iako eksplicitno spomenuta samo usput, dodaje osjećaj da on zapravo nigdje ne pripada u potpunosti.

Poluironična tema filma sa pozadinskom tugom, gotovo je potpis redatelja Andersona i njegovih filmova. On je izjavio kako je za ovaj film inspiraciju uzeo od djela bečkog autora Stefana Zweiga, te da je lik Gustava dijelom temeljen upravo na Zweigu. No Gustav je također i reflekcija samog Andersona, ili barem Andersona kojeg poznamo iz njegovih filmova – pristojan, luckast, sitničav, osjećajan, instantno drag iako ne realističan, te vjerojatno rođen u pogrešnom stoljeću.

Nemamo što drugo za reći o ovom filmu osim da biste ga odmah trebali pogledati. On je zasigurno najbolji film kojega je Wes Anderson do sada napravio, a očito je i najambiciozniji. Film nudi ponešto za svakoga – predivne vizuale, smijeh, unikatne likove, te mnoštvo emocija – a također smo prilično sigurni da ćete mu se htjeti vratiti i nakon prvog gledanja, kako biste pohvatali sve sitne detalje koje je redatelj ubacio.