The Bar (2017)

Redatelj Alex de la Iglesia u svom novom filmu pruža nam već više puta viđen scenarij u kojem se skupina individualaca nađe u situaciji opasnoj po život. Uvodna špica popraćena je veselom jazz glazbom, a lokacija je Madrid, jednog sasvim običnog dana u sadašnjosti. Iglesia zatim otvara film sa predivnom Blancom Suarez u ulozi Elene, koja hoda predivnim gradom pričajući na mobitel o svojim romantičnim mogućnostima, dok pored nje prolazi poslovni čovjek. Angel Amoros zadužen je za fotografiju u filmu, a njegova početna scena uistinu je pravo remek-djelo koje morate pogledati.

Oba gore spomenuta lika, Elena i poslovni čovjek, nađu se u obližnjem kafiću gdje upoznajemo još neke likove, ovog puta malo smješnije. Ostali gosti također u kafiću uživaju u svom doručku i prvom espressu. Kostimograf Paolo Torres likove je odjenuo u veoma bogate, životopisne boje. Kratki i slatki dijalozi između likova dobro pašu uz njihova predstavljanja. No, odjednom, u kafiću se začuje eksplozija. Direktor zvuka, Sergio Burmann, jasno nam daje do znanja da je film krenuo u potpuno drugom smjeru.

Bez imalo čekanja, ispred kafića vidimo osobu koja je zadobila hitac u glavu. Jedan od gostiju izađe kako bi vidio što se događa, no i on nastrada od strane još jednog metka. Ostali gosti su sada vidno užasnuti dok bespomoćno gledaju ovaj horor. Oni se krenu skrivati, što brzo dovodi do kaosa. No, nedugo nakon toga shvaćaju da su ulice potpuno prazne. Odjednom se njihovi osjećaji pretvaraju u pravi pravcati strah i nelagodu, a imaju i mnoštvo pitanja. Zašto nikoga nema na ulicama? Radi li se o nekom snajperu? Ili je počinitelj možda netko iz kafića? Skupina brzo shvaća da moraju raditi zajedno ukoliko žele preživjeti, a tu kreće prava radnja ovog filma koji je pomalo crna komedija, pomalo triler, a pomalo horor film.

U ovom filmu, Iglesia je pripremio jednu avanturističku, često opasnu priču smještenu u podrum kafića i podzemlje Madrida. Iglesia fokusira svoju leću na likove u njihovom najintimnijem stanju, dok šarene palete likova (kako njihovi karakteri, tako i njihova odjeća) polako nestaju dok oni pokušavaju ostati na životu. No, po putu će biti izgubljeno mnogo života, otkriveno mnogo istina, a mnogi likovi uspjeti će pronaći svoju skrivenu snagu. Trajanje filma je 102 minute, što mu dozvoljava da postigne emotivnu dubinu kod svojih likova, a posebice kod Elene. Ipak, ovaj film nije bez mana – likovi, iako šaroliki, ponekad se doimaju kao nestvarne karikature, a dijalog također često pada u sferu nestvarnog i pomalo apsurdnog. No, Iglesia mudro u film ubacuje i socio-političku istinu u kojoj zapravo leži prava poanta cijele priče, stoga u konačnici ipak završava na listi naših preporuka, pogotovo ukoliko volite španjolske filmove.