Ballerina (2016)

Kada započnete gledati ovaj novi film Erica Summera i Erica Warina, nitko vas neće kriviti ako budete željeli napustiti kino nakon prvih pet minuta. Veoma jeftino osmišljen uvodni dio upoznaje nas sa možda najiritantnije optimističnim likovima koje smo ikada vidjeli, no malo po malo entuzijazam naše glavne junakinje postaje sve više i više zarazan, a kako nam se ona sve više dopada, tako nam i film postaje sve bolji, dok ćete na samom kraju zasigurno biti uvučeni u čitav njegov šarm i priču.

Smješten u godini 1879, ovaj film nam prikazuje gore spomenutu Felicie Miliner (Elle Fanning), siroče koje samo želi pobjeći u Pariz i ispuniti svoje snove o tome da postane balerina. Uz svog najboljeg prijatejla Victora (Dane DeHaan), ona se nekako uspije izmigoljiti iz sirotišta i naći u Parizu, gdje poprimi identitet nekog drugog kako bi si osigurala učenje na prestižnoj Grand Opera kući, te pod vodstvom bivše plesačice Odette (Carly Rae Jepsen) počinje svoje pripreme za nadolazeću produkciju Orašara. No, Felicie će morati uložiti mnogo truda kako bi poboljšala svoje vještine, a cijelo to vrijeme morat će paziti da nitko ne otkrije tko je ona zapravo i od kuda dolazi.

Unatoč nešto lošijem uvodnom dijelu filma, teško je ne pomisliti, barem što se tiče priče, da su scene u samom sirotištu mogle trajati nešto dulje, kako bi nas uvele u priču, likove, te nam pomogle razumjeti zašto su oni toliko očajni da pobjegnu u Pariz. Ipak, nakon što ovo dvoje likova dospiju u glavni grad, vizualni doživljaj ovog filma drastično se mijenja – Pariz u 19. stoljeću uistinu  je predivna lokacija, a balet ga u potpunosti komplementira, pošto su njegova gracioznost i elegancija veoma simbolični – možete osjetiti da su redatelji proveli mnogo vremena da nam u potpunosti dočaraju balet na što realističniji način. Nažalost, samo mjesto radnje nije obogaćeno klasičnom glazbo, već film koristi modernu pop glazbu koja se uistinu kosi sa ovim romantičnim periodom u povijesti.

No, ostavimo li glazbu postrani, “Ballerina” se uistinu posvetila tradiciji, slijedeći formulu koja funkcionira – od protagonistice iz sirotišta, do njene mentorice koja je bila profesionalka prije nego što je doživjela ozljedu – sve su to stvari koje smo već vidjeli bezbroj puta, no moramo priznati da su i dalje veoma funkcionalne, i to s razlogom. One savršeno pašu u film koji u biti pokušava poslati poruku da možemo biti što god želimo ako se samo dovoljno jako potrudimo. A to je naravno jedna veoma lijepa poruka, posebice za one najmlađe gledatelje, koji će upravo i najviše moći uživati u ovom filmu.