Rane (1998)

Kao što je Emir Kušturica prethodno demonstrirao u svom „Podzemlju“, zbivanja devedesetih na Balkanu, čini se, bolje je prikazati žestokom satirom nego tradicionalnom metodom suosjećanja. Kušturica i Dragojević daju svoje izljeve ludosti kao odgovor na tragediju i kaos koja je pogodila Balkan tokom ratnih zbivanja. To je taktika koja se riješava svakog tračka normale, te prikazuje koliko zapravo budućnost može biti nesigurna.

Osim toga, u slučaju ovog Dragojevićevog filma, ona pomaže definitirati novu generaciju kriminalaca koja izaziva istovremeno i horor i simpatije. Dva mlada Srbina tokom ovog filma evoluiraju iz običnih ništarija u okorjele kriminalce, no Dragojević ih niti u jednom trenutku ne osuđuje. „Ovo je priča o mladim kriminalcima za koje mislim da imaju pravo biti nasilni, ubijati, bez obzira što to nije politički korektno“, kaže Dragojević. Radnja filma proteže se od 1991. do 1996.g. te počinje sa pogledom na to kako su dvojica mladića oblikovani u bezosjećajne monstrume.

Nakon toga, radnja se vraća pet godina unatrag, kako bismo saznali kako su Pinki i Švaba to i postali. Sniman sa stilističnim bravadom i naracijom koja podsjeća na „Trainspotting“, ovaj film uspjeva održati svoj smisao za absurdnu tragediju dok Pinki i Švaba odrastaju zajedno. Smješta ih usred kulture koja se raspada, gdje „najkul“ kriminalci postaju televizijske zvijezde i gdje je prigodan posljednji pozdrav svom poginulom prijatelju prolijevanje boce viskija po njegovom grobu.

Iako su Vukovar i Sarajevo bombardirani tokom događanja filma, mladiće nimalo ne zanima rat koji se oko njih odvija. Tek kada počnu ozlijeđivati jedan drugoga, počinju uviđavati posljedice svega što se događa oko njih. „Što ako ne možeš naći ništa do čega ti je stalo u životu?“ – ovaj film najbolje je doživjeti kao odgovor na to pitanje.