The Beatles: Eight Days a Week (2016)

Jako malo redatelja mogu uspješno prikazati maniju u “Beatles maniji”, no redatelj Ron Howard ne samo da je to uspio bez imalo problema, već je uz to i prikazao kako se utjecaj Beatlesa osjeća i dan danas, u novim generacijama. Ovaj film nije nekakva kompletna priča o Beatlesima, već više isječak iz njihovih kaotičnih života nakon njihovog debija u Americi i kako je to izgledalo kada su nastupali uživo. Beatlesi su bili toliko popularni da im je jednostavno postalo prenaporno nastupati uživo. Publika je bila toliko divlja, da su jednostavno morali u potpunosti prestati nastupati pošto su ljudi u publici provodili više vremena vrištući i uletavajući na pozornicu nego što su zapravo slušali njihovu glazbu na koncertima.

Beatlesi su naravno, bili jedan od najvećih utjecaja na kulturu prošlog stoljeća. Oni nisu bili samo bend sastavljen od četvorice glazbenika, već su imali i velik utjecaj na svijet, na novosti i na razmišljanja ljudi. Oni su zaslužni za promjenu percepcije o tome što znači biti glazbenik. Interesantna je jedna scena iz filma koja prikazuje novinara koji ih je otpisao 1969. godine, pošto se po njemu u glazbenom svijetu pojavljivalo “mnogo toga zanimljivijeg od Beatlesa”. On je veoma brzo saznao da su Beatlesi jedni od najvažnijih aktova te godine – oni su bili prijatelji sa Muhammadom Alijem, izjavljivali kontroverzna mišljenja o religiji, te čak bili i glasni u borbi za ljudska prava.

I dok se ostatak Amerika i dalje svađao oko toga da li da afroamerikanci dobiju osnovna ljudska prava, Beatlesi su veoma snažno inzistirali da njihova publika bude miješane rase. Njima su svi ljubitelji galzbe bili isti, a ideja o tome da ih se dijeli po boji kože jednostavno nije bila prihvatljiva ni na kojoj razini. Ron Howard uspio se u koštac uhvatiti i sa mnogim drugim zanimljivim idejama koje su se krile iza Beatle Manije, a način na koji je prikazao djelovanje benda iza pozornice uistinu je nešto što još nismo imali prilike vidjeti.

U konačnici, ovaj film mnogo je vedriji pogled na priču o Beatlesima, posebice ako ga usporedimo sa tipičnim filmovima koji pokrivaju istu temu, a koji se najčešće odluče ispričati onu mračniju priču (u filmu se npr. uopće ne spominje Yoko Ono). Vjerujemo da okorjeli obožavatelji vjerojatno neće vidjeti ništa što već ne znaju, ali onima manje upućenima film će zasigurno pružiti jedan potpuno novi pogled na ove povijesne glazbenike.