The Dictator (2012)

„The Dictator“ je nešto drugačiji smjer, kojeg do sada nismo vidjeli od Sasche Barona Cohena. Ne brinite, i dalje je veoma vulgaran i uvredljiv poput „Borata“ i „Brune“, no ono što je ovog puta drugačije je da film nije prikazan u stilu parodije dokumentarca, nego kao i svaki drugi običan film.

Nema više veličanstveno neugodnih scena u kojima nedužni prolaznici reagiraju na bizarnog lika za kojeg niti ne znaju da je lik. Nema više dojma da je sve neplanirano i nescenirano, a nema niti vratolomija koje istovremeno pobuđuju divljenje i zgražanje. Ta promjena stila ovaj film čini pomalo manje električnim od Cohenovih prošlih uradaka, poput TV serije koja se snimala uživo a sada je snimana unaprijed.

Baron Cohen i njegovi pisci – Alec Berg, David Mandel i Jeff Schaffer – dali su si pravu priču, sa zapletom, vrhuncem i raspletom, koju moraju slijediti, te nisu ostavili niti malo slobode za improvizaciju. Pod tim okolnostima, i bez dodatnih susreta sa ljutitim civilima, ovaj film ne doima se toliko opasnim, a nažalost, niti toliko smiješnim kao što su bili „Borat“ i „Bruno“. No, što se glume tiče, Sascha Baron Cohen i dalje je pun entuzijazma i snage, čak i za vrijeme najlošijih šala u filmu. Gledajući ga, uistinu vam se čini da to što on glumi nije lik, nego stvarno živuće biće. Sporedni glumci nažalost nisu toliko dobri, no i njihova svrha je samo da budu nasuprot Cohena dok on izvaljuje najbolje provale ovog filma. Oni su ono što su u njegovim bivšim filmovima bili obični ljudi, no to je veoma loše korištenje njihovih glumačkih sposobnosti.

Iako ćete se tokom gledanja ovog filma vjerojatno jako dobro nasmijati, nakon što ga pogledate osjećat ćete se pomalo praznima. Promjena stila snimanja je bila hrabra odluka, no nažalost je očito da Cohen i ekipa još nisu u potpunosti ovladali ovakvim „normalnim“ filmovima. Svejedno, šale su odlične, priča zanimljiva, a gluma veoma dobra – stoga ako vam treba nova doza smijeha, slobodno dajte šansu ovom filmu.