Nobody’s Fool (1994)
Sinopsis
Donald “Sully” Sullivan (Paul Newman) je razvedeni bauštelac, koji svoju ženu i sina nije vidio više od 25 godina. On svoj život provodi kladeći se, pijući i igrajući poker sa svojim šarolikim prijateljima. Kada vlasnik firme u kojoj Sully radi preda posao svom sinu, on odluči otpustiti dio ljudi, koji uključuje i Sullyja. No, to je sve mala stvar naspram onoga što će mu se slijedeće dogoditi. U njegov život, nakon preko 25 godina, vratit će se njegov vlastiti sin i žena. Osim ovog ogromnog iznenađenja, Sullyja očekuje i još jedno – upoznavanje svog unuka. Po prvi puta u životu, Sully će početi shvaćati da se treba ponašati kao odrasla i odgovorna osoba, ili barem dobro upoznati svoju obitelj prije nego što mu bude prekasno.
Trailer
| Glumac | Uloga |
|---|---|
| Paul Newman | Sully |
| Jessica Tandy | Miss Beryl |
| Bruce Willis | Carl Roebuck |
| Melanie Griffith | Toby Roebuck |
| Dylan Walsh | Peter |
| Pruitt Taylor Vince | Rub Squeers |
| Gene Saks | Wirf |
| Josef Sommer | Clive Peoples |
| Philip Seymour Hoffman | Officer Raymer |
| Philip Bosco | Judge Flatt |
Recenzija
Jedan od razloga zbog kojeg Paul Newman savršeno pristaje ovom filmu jest taj da mu ovaj film odgovara kao omiljeni stari par traperica koje su skrojene baš za njega. Temeljen na romanu Richarda Russoa i napisan i režiran sa velikom finesom od strane Roberta Bentona, “Nobody’s Fool” je malena priča o Donaldu “Sullyju” Sullivanu, 60-godišnjem bauštelcu iz malenog gradića u državi New York u kojem je uvijek hladno i uvijek hrđavo. Sully ima loše koljeno, loš svršeni brak, te loš odnos sa svojim odraslim sinom. Osim toga ima i veoma loša klošarsko-filozofska očekivanja od svog života. On je stanovnik jedne oronule kuće čija je vlasnica njegova bivša učiteljica, Miss Beryl (Jessica Tandy), koja obožava svog bivšeg učenika. Tokom radnje filma, Sully uspije pomalo napredovati u odnosu sa svojim sinom (Dylan Walsh), svojim poslodavcem Carlom (Bruce Willis), Carlovom ženom Toby (Melanie Griffith), iako sa koljenom i nije baš tolike sreće.
Čini vam se kao da ovaj film i nema baš neku složenu priču? No, najbolja stvar u vezi priče koja je tako prizemljena i malog opsega, barem kada je napravljena dobro (a ovaj film to je uspio), jest to da gledatelji mogu osjetiti svaku, pa i onu najsitniju emociju likova. A nikome to ne uspijeva dočarati bolje negoli Paul Newmanu, koji glumi 60-godišnjaka koji nije nikakav heroj, nije opsjednut, niti zna kako bariti 28-godišnjakinje. On je jednostavno stari šepavac koji hoda po gradu u svojoj ofucanoj jakni i zmazanoj majici, te traži najbliže mjesto u kojem može popiti pivu. A Newman se uistinu doima kao da se nimalo ne mora truditi kako bi u potpunosti dočarao takav profil lika.
No, Newman uspijeva napraviti još nešto – on je inspirirao sve druge oko sebe da daju svoj maksimum. U ulozi Carla, Bruce Willis ovog puta je u jednoj od svojih najboljih uloga ikada – smiren, ne-bahat i jednostavno jako, jako dobar. U ulozi Toby, Melanie Griffith je mnogo mekša i mnogo ženstvenija nego što smo ju navikli gledati. No, najljepše od svega jest gledati odnos između Newmana i Tandy u onome što će na kraju ispasti posljednja uloga ove pokojne glumice. Oslobođena bilo kakvog pritiska, Tandy je u ovom filmu uistinu zablistala, a dvoje starih profesionalaca jednostavno zrače toplinom kada god zajedno dijele scenu. Upravo tako, i ovaj film naprosto zrači inteligencijom i gracioznošću, te nečim prirodnim u svom stilu. Poput čaše izvrsnog viskija, ovaj film oštra je utjeha u sivoći zime.
