Winchester (2018)

Priča o Sari Winchester jedna je od najinteresantnijih u američkoj gotičkoj povijesti. Prema legendama, udovica Williama Wirta Winchestera i nasljednica njegovog bogatstva vjerovala je u to da je njena obitelj ukleta od strane žrtava koje su nastradale od njegovih pušaka, a nakon savjeta duhovnog medija, ona se odselila na drugi kraj države kako bi izgradila kuću za duhove koji su ju progonili. Izgradnja ove kuće odvijala se 24 sata dnevno, od 1884. do 1922. godine. Iako su Sarini motivi možda upitni, ova kuća koja i dan danas stoji, nedvojbeno je impozantna i gotovo savršeno mjesto radnje za priču o duhovima.

To su očito mislili i braća Spierig, koji su odlučili napraviti horor film vezan uz njenu priču. Njih dvojica na svojoj strani imali dva veoma jaka aduta – kuću koja je savršeno rekreirana na jednom australskom filmskom setu, te glavnu glumicu Helen Mirren, koja glumi udovicu Winchester sa velikom dozom gracioznosti i časti, podižući ovaj film na sasvim novu razinu. Realno gledajući, da nije bilo nje, ovaj film bio bi srednja žalost, no njena prisutnost uistinu je pravi pogodak. Osim nje, glavnu ulogu ima i gore spomenuta kuća, koja je savršeno klaustrofobična, a zvukovi konstantne gradnje pružaju odličnu zvučnu podlogu koja je konstantno uznemirujuća.

Nažalost, ovaj film sadrži i druge elemente osim kuće i Helen Mirren, a oni su prilično slabi. Jason Clarke glumi doktora Erica Pricea, psihijatra kojeg je unajmila tvrtka Winchester kako bi dokazala da Sarah nije suviše luda da upravlja sa 51% udjela u tvrtki. Price ima povijest koja ga mutno veže sa duhovima iz Winchester kuće, no taj element priče se doima previše nategnut, iako se se Clarke dobro potrudio da to funkcionira. Osim njega, tu je i Sarah Snook u ulozi Marian Marriott, Sarine nećakinje, a koja također ne pridonosi kvaliteti filma.

Na kraju imamo i priču, koja je nažalost dobila tretman skraćivanja kako bi film imao podnošljivo trajanje, ali s time je film samo dodatno izgubio na kvaliteti. Što se tiče strašnih scena, one su prilično dobro izvedene – neke od njih su atmosferične, dok su druge pak iznenadni prepadi, no kada film dospije do svog vrhunca, one polako počinju gubiti svoju moć. U konačnici, ono što je unikatno u ovom filmu je mjesto radnje – prava pravcata ukleta kuća koja daje nevjerojatnu težinu ovoj priči. Ona i Helen Mirren jedini su pravi razlog da pogledate ovaj film, no ako vam kojim slučajem ovaj film promakne, nemate za čime žaliti – vidjeli smo mnogo boljih.