The Hangover 2 (2011)

Ovaj film suočen je sa tipičnim problemom svakog nastavka komedije – kako ponoviti scene iz prvog dijela, ali ne biti doslovna kopija, no i dalje biti jednako smiješan. Nastavak komedije mora napraviti sve što je napravio i prvi dio, ali drugačije, no ipak ne previše drugačije, ali ne i preslično.

Nažalost, briljatni, ali jednostavan scenarij više nije toliko svjež, te se vjerojatno nećete jednako nasmijati ovom dijelu kao što ste se nasmijali prvom. Također, tu je i nekih 30 minuta filma gdje se gotovo ništa smiješno ne događa. No, nekoliko bodova za hrabrost treba se dati redatelju Toddu Phillipsu, koji je učestvovao u scenariju skupa sa Craigom Mazinom i Scotom Armstrongom. Razina do koje ovaj film kopira originalnu priču je nevjerojatna – ne samo osnovni scenarij gdje se likovi ne sjećaju što im se dogodilo prošle noći, nego točno određeni događaji, koji se odvijaju gotovo istim redoslijedom kao u prethnodiku.

Kao i prvi film, i ovaj se naposlijetku spušta u kompletnu ludost u kojoj se mehanike priče jednostavno moraju izvesti bez obzira na to jesu li smiješne ili ne. Kao lik, Phil je mnogo lošiji nego u prvom filmu, dok je Stu i dalje simpatičan, no sklon histeriji. Većina smijeha i dalje je tu zahvaljujući Alanu, uključujući nekoliko scena gdje je očito kako je Galifianakis zapravo više zaslužan nego skripta.

Prvi dio ovog filma, iako ne revolucionaran, bio je savršeno dobra prosta komedija koja je pokazala umijeće do tada nepoznatih glumaca. Nažalost, njegov nastavak je čista kopija, samo lošija. Ipak, oni koji su obožavali prvi film, zasigurno će voljeti i ovaj, no oni kojima je prvi bio ništa više nego dobar, nemaju što tražiti u ovom.