Tarzan (1999) Sinkronizirano

Priča o čovjeku kojega su odgojile gorile u prašumi. Kada skuži da je čovjek a ne gorila pred njim je velika odluka, ostaje li u prašumi ili seli u civilizaciju.

  Ocjena

 Tarzan
(1999) on IMDb

  Trajanje

1h 28 min

  Zemlja / jezik

SAD / hrvatski

  Klasifikacija

  Redatelj

Chris Buck, Kevin Lima

  Scenarij

Tab Murphy
Bob Tzudiker
Noni White
Stephen J. Anderson
Mark Kennedy
Carole Holliday
Gaëtan Brizzi
Paul Brizzi
Don Dougherty
Ed Gombert
Randy Haycock
Don Hall
Kevin Harkey
Glen Keane
Burny Mattinson
Frank Nissen
John Norton
Jeff Snow
Michael Surrey
Chris Ure
Mark Walton
Stevie Wermers
Kelly Wightman
John Ramirez
Edgar Rice Burroughs

  Produkcija

Bonnie Arnold
Christopher Chase
Christopher Ward

  Glazba

Mark Mancina

  Sinopsis

U ovoj Disneyevoj animiranoj priči, napušteno siroče Tarzan (Tony Goldwyn) odrasta u udaljenoj afriškoj divljini, odgojen od strane nježen gorile Kale (Glenn Close). Kada britanska ekspedicija uđe u džunglu, Tarzan susretne prelijepu Jane (Minnie Driver) i prepoznaje da je ona, kao i on, čovjek. Zaljubljujući se u Jane, Tarzan mora odlučiti hoće li prihvatiti ljudsku civilizaciju ili ostati sa svojom obitelji gorila, kojima prijeti bezosjećajni lovac Clayton (Brian Blessed).

  Trailer



  Glumac   Uloga
Brian Blessed Clayton
Glenn Close Kala
Minnie Driver Jane
Tony Goldwyn Tarzan
Nigel Hawthorne Professor Porter
Lance Henriksen Kerchak
Wayne Knight Tantor
Alex D. Linz Young Tarzan
Rosie O'Donnell Terk

  Recenzija

Već je tradicija da svako ljeto dobijemo novi Diseny animirani film, pun broadwayskih pjesama, glavnim likom bez roditelja, ludih zvrckavih sporednih likova, te moralom priče koja glasi otprilike ovako: „Samo bud ono što jesi i ljudi će te zavoljeti.“ Tarzan je još jedan u nizu takvih filmova – no to je dobra stvar. Isprobana formula funkcionira veoma dobro, a animacija iz godine u godinu postaje sve bolja.

Tema filma je različitost i prihvaćanje od strane okoline. Tarzan je u džungli drugačiji od svih ostalih, no s vremenom i njegovim trudom, svi ga prihvate onakvog kakav jest. To je metafora s kojom se svi možemo poistovjetiti, jer smo se i svi mi nekada osjećali kao stranci. Zvrckavi sporedni likovi u ovom filmu nisu toliko naglašeni kao u ostalim Disneyevim filmovima, no to znači da niti smiješne scene nisu baš bog zna što smiješne. Nije stvar u tome da se film trudi biti mračan, nego jednostavno ne pokušava biti toliko smiješan.

No, zato to veoma dobro nadomješta akcijom, koja je veoma uzbudljiva i naravno prekrasno animirana, te će vas zasigurno ostaviti u čuđenju i nevjerici. Phill Collins zadužen je za pjesme, koje savršeno pašu uz priču i ne ometaju fluidni tok samog filma, za razliku od „Kralja lavova“ i „Pocahontas.“ Dok su prethodni Disneyevi filmovi imali odlične pjesme, one su prečesto bile same sebi svrha, te su neprestano prekidale tok priče, a „Tarzan“ uspješno nastavlja akciju, bez dijaloga, te dopušta glazbi da prenese osjećaje likova.

Sve u svemu, „Tarzan“ je veliki užitak za gledati, pun uzbuđenja i zabave, te ni u kojem trenutku nije pretežak. Možda i nije jedan od najboljih Disneyevih filmova, no veoma je solidan dodatak po svim standardima, te ga mogu pogledati kako djeca, tako i njihovi roditelji, što je i najbitnije.