Ostrov (2006)

Ovaj film veoma je vizualan prikaz često spajajućeg, no ponekad i razdvajajućeg efekta koji vjera ima na ljudsko biće – Mamanova gluma će vas istovremeno živcirati, zabaviti i pobuditi veliko žaljenje.

Iako se film odvija veoma sporo, sa svojim veličanstvenim prikazima ruske zime i Anatolyeve beživotne okoline, te repetitivnim dijalogom vjetrova, nemamo sumnje kako je to učinjeno sa namjerom. Sami tempo filma zrcali Antoloyjev život i profesiju koju je odabrao, skupa sa ostalima oko sebe.  A gledatelji, poput protganosista, neće moći biti na miru.

Mnogo toga može se cijeniti u radu kojeg je napravio redatelj Lungin – mjesto radnje filma predivno je, ledeno i blijedo, a film nam daje mnogo fascinantnih ideja o prirodi grijeha, vjere i iskupljenja, no u određenom trenutku Lungin je izgleda izgubio povjerenje u svoju priču, te je treći čin filma nažalost prilično slab. Ideje koje je ovaj film pokušao iznijeti preteške su i prekompleksne kako bi završile na takav tipičan način, no ako je Lungin jednostavno odgrizao preveliki komad, oprostit ćemo mu, jer postoje i gore pogreške koje redatelj može napraviti.

Mamanov je uspješno odglumio ovog veoma kompleksnog lika, te mu dao šarm i strast koja je potrebna kako bi se održala pažnja gledatelja, dok su njegovi ekscentrični manerizmi koji su rezultat njegove patnje i izolacije cijelo vrijeme suptilnon pristuni. Sporedni glumci također su veoma dobri. Svećenici koje glume Viktor Sukhorukov i Dimitriy Dyushov daju pružaju nam čak i malo smiješnih trenutaka.

Iako je film veoma težak, naposlijetku je jedna priča o grijehu, iskupljenju i izolaciji, koja je vrijedna gledanja. Nažalost, svi gledatelji neće imati strpljenja za ovaj film, no oni koji ga imaju, znati će ga cijeniti kada krene odjavna špica.