Noah (2014)

S obzirom da su njegovi prošli filmovi bili „Requiem for a Dream“ i „The Wrestler“, nije čudno da su mnogi bili skeptični i zabrinuti kada je redatelj Darren Aronofsky odlučio adaptirati biblijsku priču o Noinoj arki. Aronofsky je poznat po manjim i mnogo intimnijim filmovima, no ovo je trebao biti ogroman spektakl. Ipak, konačan rezultat pokazao se odličnim, te je ovo jedan veoma ambiciozan, hrabar i vizualno predivan film koji nije niti blizu tipičan koliko smo očekivali.

Umjesto da napiše Nou kao poštenog, pravednog i uzornog čovjeka, redatelj nam je dao kompleksnog lika koji gotovo opsesivno slijedi Boga, vjernika koji se nađe razdvojen između vjere u veću silu i onoga što misli da je ispravno. Crowe je veoma dobar u ulozi, no skripta je ta koja čini lika tako interesantnim. Noah je čovjek kojeg pogoni vjera i dužnost prema Bogu. Više od svega, on želi služiti Bogu i spreman je učiniti gotovo bilo što kako bi ga zadovoljio – a to dovodi do mnogo mračnih stvari u filmu, koje su veoma sumnjivih moralnih načela.

Oni koji vole malo više akcije u filmovima biti će zadovolji sa dijelom kada poplava napokon dođe. Taj dio je spektakularan, sa mnogo vizualnih efekata i bitaka toliko velikih da se mogu nositi i sa „Gospodarom prstenova“. Aronofskyjeva odlična režija savršeno se stapa sa Croweovom opakom glumom i bombastičnom glazbenom podlogom Clinta Mnasella kako bi nam pružila jednu od najspekatularnijih scena u nekoliko posljednjih godina.

Iako je film veoma dobar, ne bismo ga nazvali remek-djelom. Nekoliko stvari koči ga da to postane. Prva je ta da je predugačak, a druga da se ne pridaje dovoljno pažnje sporednim likovima, posebice Noinom sinu Hamu, kojeg Aronofsky nikada u potpunosti ne istražuje, kao niti motive za njegovo ponašanje. Naposlijetku, „Noah“ je moćan, ali kompliciran film koji na veoma fascinantan način izokreće očekivanja. On je veoma ambiciozan i dobro odrađen film, kojeg preporučamo svima onima koji žele kompleksnu karaternu studiju kao i epski akcijski film u jednom.