Menu

Muškarci ne plaču (2017)

Prazni srpski hotel postaje još samo jedna ratna zona u neprekidnom ratu u bivšoj Jugoslaviji.

  U kinima

  Ocjena

Muskarci ne placu (2017) on IMDb

  Trajanje

1h 38min

  Zemlja / jezik

Bosna i Hercegovina, Slovenija, Njemačka, Hrvatska / bosanski

  Klasifikacija

  Režija

Alen Drljević

  Scenarij

Alen Drljević
Zoran Solomun

  Produkcija

Rebekka Garrido
Mirza Hamzić
Damir Ibrahimović
Amira Lekić
Bojan Mastilović
Snežana Penev
Smiljan Tolj
Igor Vranjković
Jasmila Žbanić

  Glazba

Dado Jehan

  Kinematografija

Erol Zubčević

  Sinopsis

Kada, nakon skoro dva desetljeća od kraja rata u Jugoslaviji, u napušteni srpski hotel dospije raznolika skupina ratnih veterana kako bi prošli kroz prijeko potrebnu psihološku terapiju, oni niti ne slute da će se ubrzo naći u pravoj ratnoj situaciji. Neke rane jednostavno je nemoguće zatvoriti, a njihove razlike ubrzo će ponovno izaći na vidjelo i manifestirati se na najgore moguće načine. Ova briljantna drama koja govori o našoj sposobnosti da oprostimo drugima, kao i samima sebi, sadrži najkvalitetniju glumačku postavu s ovih prostora.

  Trailer



  Glumac   Uloga
Izudin Bajrović -
Ermin Bravo -
Sebastian Cavazza Ivan
Jasna Đuričić -
Ivo Gregurević -
Emir Hadžihafisbegović Merim
Boris Isaković -
Nermin Karačić -
Boris Ler Jasmin
Leon Lucev Valentin



  Recenzija

Priča ovog filma, napisan od strane redatelja Alena Drljevića i scenarista Zorana Solomuna, u početku se čini kao da joj je dovoljno samo promatrati skupinu ljudi dok se oni igraju nevinih igara – oni su pelikani i pingvini koji natjeravaju jedan drugoga – a zatim sjedaju za svoju prvu grupnu terapiju. Ivanova izjava da su sve strane činile zlodjela pošteno uznemiri ostale sugovornike, te ubrzo nastaju velike nesuglasice, a nakon toga i mnogo gadnije konfrontacije.

Ono što Drljevića uistinu zanima nije činjenica da će njegovi likovi postati bolji ljudi na kraju filma, pošto je to nerealno i umanjuje intrigu i napetost priče. Ono što je bitno jest da, poput Ivana, ovaj film nema predrasude prema niti jednoj strani, već ih sve pokušava objedniti u neku cjelinu i pružiti širok spektar mišljenja i načina na koji se ljudi nose sa svojom tragičnom prošlošću.

Film naposlijetku najbolje funkcionira kao pogled u kompleksnu fuziju toskične muškosti, etničkih razlika i stvarnih trauma koje su pojačane zbog konflikta, a nikako nije tradicionalna priča o čovjeku ili ljudima koji se nalaze na putu k iskupljenju. Ovaj odabir, koji film čini mnogo drugačijim od ostalih, najveći je adut filma, ali ujedno i očita mana, jer sugerira određene stvari vezane uz psihologiju balkanskih muškaraca, no također ovaj već dovoljno mračni film čini još težim za prodati gledateljima.

Većinu trajanja filma, gluma i kinematografija su gotovo dokumentarne naravi, iako definitivno ima trenutaka u kojima nam je drago što je Drljević odlučio raditi sa nekima od najboljih glumaca u regiji umjesto sa poluamaterima. Osim toga, glavna poruka filma veoma je melankolična – iako možda svi ljudi neće dobiti nešto od grupne terapije, sastajanja sa ljudima koji su bili na drugoj strani, ili pričanja o tome kroz što su sve prošli, neki od njih barem će malo lakše disati, što bi ipak moglo dovesti k boljoj budućnosti. U konačnici, ukoliko ste raspoloženi za jedan veoma teški, ali definitivno drugačiji film o ratu u Jugoslaviji, ovo je svakako nešto što biste trebali pogledati. No, film nipošto nije za svačiji ukus.

  Slični filmovi

Filter by
Post Page
Avanture Drame Fantazije Najnoviji traileri Uskoro u kinima Akcije Trileri Filmovi u kinima Ratni Biografije Komedije
Sort by