Killing Them Softly (2012)

Ovaj film je mnogo više od onoga što imate prilike vidjeti u traileru – ljutito, glasno pismo političarima koji nisu tako daleko od izgubljenih kriminalaca koje gledamo u ovoj priči. Film će definitivno podijeliti publiku – Dominikov otvoreni pristup očito nije za svakoga. Možda nije suptilan, no ovo je film koji definitivno barata ekstremima – od nasilja, komedije, do karakterizacija likova.

Dok se redateljev prošli film „The Assassination of Jesse James“ oslanjao na melankolične vizuale i tišinu kako bi komunicirao sa gledateljima, „Killing them Softly“ na sav glas komunicira svoje poruke i teme, uz pomoć segmenata iz vijesti, te odličnog konačnog govora koji nam daje Pittov lik Jackie Cogan, a kojeg bi teško mogao prenijeti bilo koji drugi glumac. Priča ovog filma zasigurno nije nešto sasvim novo. Plaćeni ubojica koji ima grižnju savjesti? To smo vidjeli već mnogo puta. No Dominik u to ubacuje toliku količinu energije da se ideja uopće ne čini zastarjelom, a pogon priči je u potpunosti realizirana, agresivna atmosfera.

Svijet ovog filma zna biti prilično neugodan. Scene konzumiranja droge su dosadne, dok je ideja sa likovima koji idu na vožnju po državi stvarno smiješna, no istovremeno i odvratna, a većina nasilja u filmu je nepotrebno brutalna. U filmu ima jako malo prostora za lijepe stvari, stoga kada redatelj uspije naći prostora za njih, one predstavljaju velik odušak.

Ono što će gledatelji najviše voljeti su odlični dijalog likova i gluma. Bradd Pitt, Ray Liotta, James Gandolfini, Richard Jenkins i ostali, uistinu su glatko odradili svoj posao te je njihov dijalog uvijek pametan i progresivan. Stoga, ako vam se redateljeva priča i čini malo previše politiriana, ima tu i drugih stvari koje bi vam se mogle svidjeti u filmu. A onima kojima se dopadne njegova prikrivena poruka, ovo će definitivno biti odlična, zabavna i uzbudljiva krimi priča.