Menu

Ime: Dobrica, Prezime: Nepoznato (2016)

Ovaj film bajka je za odrasle, koja iskazuje koliko bi život zapravo mogao biti lijep kada bi ljudi samo znali uživati u njemu.

  U kinima

Hrvatska19.01.2017.

  Ocjena

 Name: Dobrica, Last Name: Unknown
(2016) on IMDb

  Trajanje

1h 38min

  Zemlja / jezik

Srbija / srpski

  Klasifikacija

  Režija

Srđa Penezić

  Scenarij

Srđa Penezić
Slavko Štimac

  Produkcija

Tatjana Žeželj Gojković
Vesna Golubović
Srđa Penezić
Slavko Štimac

  Glazba

Aleksandar Lokner

  Kinematografija

Radan Popović




  Sinopsis

Dobricu život nikada nije nimalo maziao. Još dok je bio mala beba, njegovi roditelji su ga ostavili i bacili na otpad. Iako je većinu svog života proveo u sirotištu i u zatvoru, on je zbog svoje veoma blage naravi u svim ljudima s kojima se susretao vidio samo ono dobro. Većina tih ljudi smatrala ga je naivnim, no njegova jednostavnost i dragost nikoga nisu ostavili ravnodušnim. No, kada se Dobrica zaljubi u ženu koja živi na rubu društvenog života – prostitutku i narkomanku, stvari u njegovom životu počet će se odvijati znatno drugačije.




  Trailer





  Glumac   Uloga
Slavko Štimac Dobrica
Hana Selimović Marina
Mairjana Jovković Emanuela
Bogdan Diklić Berić
Helena Jakovljević Ana
Marko Baćović Živković
Bojan Dimitrijević Rade
Gordana Đurđević Sudija
Rada Đurićin Mila
Nebojša Dugalić Pripovjedač




  Recenzija

Iako bi se ovaj novi film redatelja i scenarista Srđe Penezića svakako mogao povezati sa nekoliko aktualnih trendova u sprskoj kinematografiji – od bajki za odrasle i o odraslima (“Smrdljiva bajka”), do djela sa glavnim likovima koji nemaju nikakvog porijekla i biografija (“Ničije dijete” i “Dnevnik Mašinovođe”), dojam koji ostavlja ovaj film o jednom nemoguće dobrom čovjeku koji unatoč svemu uspijeva nadjačati i izmjeniti tmurnu svakodnevicu ipak je taj da se ovdje radi o filmu koji je svoje uzore pokupio iz mnogo različitih svjetskih uradaka.

Zapakiran u formu koja mnogim svojim vanjskim elementima poput nostalgično starinskog dizajna scene i kostima, blage glume cjelokupnog glumačkog ansambla, romantično mekane fotografije ili glazbe koja crpi svoju neodoljivost iz predratnih šlagera, ovaj film od samog se svog početka veoma jako trudi opravdati vlastiti moto – “Pogledajte što bi bilo kada bi svijet bio pravedan, a život lijep!”

Ispričan kao biografija naslovnog junaka, od kolijevke do sirotišta, suda i zatvora, Penezićev rad je i neka vrsta šetnje kroz cjelokupan umjetnički opus Slavka Štimca i onaj dio filmskog bogatstva nekadašnje države koji mu bez pogovora pripada. Umjesto da je pokušao nabaviti više različitih glumaca koji će glumiti Dobricu u različitim fazama njegovog života, Penezić se odlučio za mnogo drugačije riješenje i u te scene filma ubacio stare snimke iz prijašnjih Štimčevih filmova (“Vuk samotnjak”, “Vlak bez voznog reda” itd.) Time je ovaj film dobio jednu sasvim novu dimenziju autentičnosti, a Štimac je ujedno zasluženo dobio neku vrstu filmskog spomenika za sva svoja prijašnja djela.

Štimac srećom nije svoj angažman u ovom filmu shvatio kao neki trivijalni zadatak, već se poput prave, zrele glumačke zvijezde u potpunosti uživio u svoj lik, dajući sve od sebe – tokom trajanja filma, njegov život i život njegovog lika polako se sve više i više spajaju u jednu cjelinu, te međusobno dijele davno izugbljenu bajkovitost i čaroliju. Gledajući cjelokupnu povijest srpskog filma, teško je pronaći ijedan koji je imao ljude toliko predane kao što su to u ovom slučaju bili Penezić i Štimac. Iako možda svi gledatelji neće moći cijeniti njegovu umjetničku vrijednost, sigurni smo da će u protoku vremena on imati svoje mjesto kao jedan od najreferentijih i najbezvremenskijih filmova srpske kinematografije.

  Slični filmovi

Filtriraj
Post Page
Drame Domaći filmovi Komedije Trileri Kriminalistički Povijesni Romantični Fantazije
Sortiraj