Pineapple Express (2008)

„Pineapple Express“ predstavlja značajan rast i odraslost scenarista Judda Apatowa. To zvuči pomalo smiješno s obzirom na nivo djetinjastih fora u njegovim prošlim uradcima, no ovdje pričamo o rastu u smislu tehnike rađenja filmova. Film je puno više discipliniran i manje lud nego njegovi ostali filmovi, što nažalost znači da je i manje smiješan, no o tome nešto kasnije.

Dobra je stvar što se film trudi biti „hommage“ akcijskim komedijama iz osamdesetih, dok istovremeno nije postao njihova parodija. Reference na filmove popust „Smrtonosnog oružja“ ili „Repo Mana“ pošpricane su tu i tamo, no poznavanje tih filmova nije nužno kako biste mogli uživati u ovom. Poanta je u tome da su glavni likovi gledali te filmove, te žele emulirati neke scene iz njih. Redatelj filma je novajlija David Gordon Green, čiji je ovo tek peti film, te prvi film kojeg nije sam napisao, no uistinu je dobro odradio svoj posao.

Seth Rogen je naravno, odličan, a njegova persona i dalje nije nimalo dosadila. James Franco također je veoma dobar u svojoj ulozi, te se očigledno napokon malo zabavlja nakon svojih uloga u „Spider-Manu“. Ono što je bitno spomenuti jest da za razliku od Appatowovih prijašnjih filmova, koji su imali labavu radnju, ovaj film se veoma strogo drži radnje, što je potpuno razumljivo, pošto su filmovi koji su poslužili kao inspiracija također bili pogonjeni pričom, umjesto likovima.
To nažalost znači da ovaj film nije toliko urnebesno smiješan kao Apatowovi prijašnji filmovi.

Mehanike same priče nisu uvijek smiješne, ponekad su jednostavno samo bitne da film može ići dalje, te ne postoji način da se od njih napravi neki urnebes. Film definitivno usporava u svojoj sredini, prije nego ga u visine vrati odlična auto-potjera, te nakon toga ostaje na toj razini. No, bez obzira na svoje nedostatke ovo je ipak vrlo solidan film sa mnogo smiješnih likova, koji bi trebao ispuniti sva vaša očekivanja.