Dredd (2012)

Sa svojim klaustrofobičnim tonom, silskim vizualima, prijetećim osjećajem i napetosti, te hrpetniom mrtvih tijela, smjesta je jasno da ovaj film nije tipični hollywoodski film o superjunacima poput „Avengersa“ ili „Dark Knighta.“ Njemu nije suđeno da bude viđen od svih, zaradi hrpu novaca te sjedi na prijestolju uspješnim stripovskih adaptacija.

Umjesto toga, ovo je niche film koji je namijenjen kultnom statusu među najokorjelijim fanovima, a kao takav je uistinu veoma uspješan. Oni obožavatelji stripa kojima se nije svidjela verzija filma iz 1995. obožavat će ovaj film – film je ozbiljan, Dredd ne skida svoju masku, a nasilje je brutalno. A oni koji traže cool, nekompliciran akcijski film koji nije potpuna katastrofa, također će ga naći u „Dreddu.“

Skripta je efikasna i neometana od strane ekspozicije, ali nažalost fali joj malo razvijanja likova, satire i dubljih tema koje su sveprisutne u stripu. No, akcija je veoma dobra, a stilizacija veoma interesantna, te se film trudi ne raditi ništa preiritantno ili glupo. Također, glumci su svi veoma solidni, a osobito Karl Urban i Lena Headey.

No, film ima i svojih loših strana. Kao i sa pričama o putovanju kroz vrijeme, tako i kada u priči imate vidovnjaka, ona uvijek završi puna rupa i pitanja od strane gledatelja, koji bi u nekim situacijama mogli vrlo lako biti iziritirani. Također, Dredd kao lik ima osobnost obične cigle – njegova moralna načela su potpuno crno-bijela, te kroz čitav film ništa ne nauči niti dobije ikakve osjećaje.

Iako ovaj film nije za sve, njegove inovativne akcijske scene, predivni vizuali i uvrnut smisao za humor čine ga veoma toplom preporukom za sve koji vole malo drugačiji pogled na budućnost, kao i one kojima je dosta tipičnih hollywoodskih filmova sa superjunacima te žele vidjeti nešto novo.