Dom Hemingway (2013)

Potrebno je mnogo poremećene hrabrosti da svoj film započnete sa glavnim glumcem koji detaljno opisuje i diskutira o svom penisu, dok ga obrađuje neka nepoznata ženska. I to sve u 5-minutnoj sceni bez prekida. No, upravo tako je redatelj i pisac Richard Shepherd odlučio započeti ovaj film. Scena je takva da ćete u prvih 5 minuta znati je li ovaj film za vas ili ne, ovisno o tome kakav vam je ukus za humor.

Priča možda zvuči prejednostavno, no vjerujte nam na riječ – ovdje se radi o jednoj najmračnijih skripti koju smo vidjeli u posljednjih nekoliko godina. Shepherd ima svoj tipični stil humora, kojeg često demonstrira u ovom filmu. On stavlja Doma na put za sami pakao i natrag, a svaka nova scena je efektnivnija i pretjeranija od prošle. Ono što priči nedostaje, to je manjak samopouzdanja glavnog lika. Radnja se nikada ne zadržava na jednom materijalu predugo, nego se stalno dodaje nešto novo, uz nove nerazvijene likove. Ipak, kraj filma je dobar, no svejedno postoji osjećaj da je malo previše brzan.

Jude Law vjerojatno nikada nije bio tako dobar kao u ovom filmu. Svom liku Domu Hemingwayu daje savršeno odmjerenu dozu stila i karizme kako bi publika mogla za njega navijati, iako je zapravo veoma odvratan lik. Ostim Lawa, i sporedni glumci pružili su odlične nastupe, iako je njihovo vrijeme na ekranu veoma limitirano. Posebno bismo istaknuli Richarda E. Granta u ulozi Domovog prijatelja Dickieja, koji ponekad gotovo krade scene Lawu koliko je dobar.

Kao što smo rekli na početku, vaš smisao za humor diktirat će vašu volju za gledanjem ovog filma, te koliko ćete ga na kraju voljeti ili mrziti. Law je uistinu podignuo razinu filma sa svojim odličnim nastupom, pružajući potpuno realiziranog lika. Sheperdova skripta ima nekoliko problema, no Law i ostatak glumačke ekipe toliko su se dobro zabavljali da se ti nedostaci gotovo uopće i ne primjete. Ako volite uvrnuti humor, ovo je definitivno jedan od filmova koje morate pogledati.