Accepted (2006)

Ovaj film ugodno je iznenađenje – tinejdžerska komedija sa gotovo nijednom lošom šalom i uistinu interesantnom pričom umjesto tipičnih blesavih priča koje su sveprisutne u ovom žanru. Film nije savršen, a priča je potpuno nerealna, no svakako nudi veoma osvježavajući šarm.

Debitant redatelj Steve Pink vješto navigira kroz svu ludost ovog filma, te uspješno kroz priču prikazuje problem koji se nalazi u samom nazivu filma. Što znači biti „prihvaćen“ od strane društva? Da li je dovoljno imati samo komad papira na kojem piše da si nešto diplomirao? U ovoj hippijevskoj fantaziji, fakultet može biti bilo koje mjesto koje provodi učenje i osobno razvijanje, bez obzira što se zapravo tamo događa. Kada Barleby posjeti pravi Harmon College (za koji tvrdi da je sestrisnki fakultet njegovom), on vidi kako tamo ljudi zapravo ništa ne uče, nego studente kojima dosađuju dosadni profesori u ogromnim dvoranama.

No, najbitnije od svega, film je smiješan. S obzirom da je napisan od strane Marka Pereza, Billa Collagea i Adama Coopera, koji su zaslužni za neke od najgorih filmova ikada – nitko ovako nešto ne bi očekivao. No, zapravo i najveći smijeh u filmu proizlazi od samih nastupa glumaca. Justin Long pokazuje nevjerojatno dobar smisao za humor i bez problema vodi ovaj film bez obzira na činjenicu da mu je ovo prva glavna uloga. Lewis Black užitak je za gledanje u ulozi dekana, a i okružen je glumcima koji su dali sve od sebe u ulogama raznih studenata. Također, posebno valja istaknuti nastup Jonaha Hilla, koji je veoma vješt u improvizaciji i krade gotovo svaku scenu u kojoj se nađe.

Apsurdnost priče ne treba posebno isticati, te su toga vjerojatno i sami kreatori bili svjesni. Ipak, film je očito napravljen sa srcem i dušom, što i više nego nadoknađuje blesavost same priče. Ovo je film s kojim ćete htjeti biti prijatelj – on će vas nasmijati, dosta je pametan, a i nije u poziciji da vas osuđuje za glupe stvari koje napravite. Što još možete poželjeti od prijatelja?