A Long Way Down (2014)

Temeljen na romanu Nicka Hornbyja, ovaj film suočio se sa dva izazova koja je uspio razriješiti prilično uspješno. Prvi izazov je ton filma – kako napraviti komediju o samoubojstvu koja je smiješna, a da ne postane farsa o nesreći svojih likova. Drugi izazaov jest priča. Nakon odličnog uvoda, kako održati energiju i kemiju? I kako naći prilike da se ovo četvero različitih likova ponovno okupljaju?

„A Long Way Down“ je lijepo složen u četiri dijela, od kojih svaki priča priču o jednom od likova, no u svakom dijelu tu su i ostala tri lika. Martin (Pierce Brosnan) je bivši televizijski voditelj koji je izgubio svoju karijeru nakon što je spavao sa 15-godišnjakinjom za koju je mislio da ima 25 godina, te mu je dosta živjeti u sramoti. Što se tiče ostalih, Maureen (Toni Collette) je samohrana majka sina sa invaliditetom, je jednostavno veoma nesretna i usamljena. A Jess (Imogen Poots) je razočarana u ljubavi.

Razlozi za želju za samoubojstvom posljednjeg lika, JJ-a (Aaron Paul) su mnogo blijeđi. Film sugerira da on pati od mentalnog poremećaja, vjerojatno depresije, no skripta ne daje glumcu nikakav materijal koji bi išao u prilog tome. Gledatelji vide samo lika koji je frustriran i melankoličan, a to je nešto što Paul zna veoma dobro odglumiti. Pošto je Martin poznati lik, njihov pakt o odgađanju samoubojstava dospije u novine, što sva četiri lika stavi u isti brod, te moraju taktizirati i javnosti prezentirati jedno lice. Ovdje je film imao priliku krenuti u nekom zabavnom smjeru socijalne satire, no ipak se za to nije odlučio.

Kao i većina drugih britanskih komedija, i ova nekad zna malo zapeti i postati dosadna, no trud glumaca ipak drži ovaj film na pozitivnoj strani. Iako na kraju film ima sretan završetak i ponekad zaboravi kakav je zapravo stvarni život, lijepo je pogledati film barem priznaje da ponekad svi mi možemo postati veoma izgubljeni.